Sistemi za proizvodnju solarne energije mogu se kategorizirati na fotonaponske (PV) sisteme povezane sa mrežom i van mreže na osnovu njihove povezanosti sa električnom mrežom. PV sistemi povezani na mrežu odnose se na one koji rade dok su povezani na elektroenergetsku mrežu i koji su podložni dispečiranju mreže – na primjer, centralizirane ili distribuirane PV elektrane. Nasuprot tome, fotonaponski sistemi van mreže rade nezavisno od električne mreže; primjeri uključuju uličnu rasvjetu na solarni pogon i stambene fotonaponske sisteme za seoska domaćinstva.
Sistemi za skladištenje energije, koji služe kao efikasno sredstvo za skladištenje električne energije, klasifikovani su u četiri kategorije: mehaničko, baterijsko, elektromagnetsko i skladištenje energije sa promenom faze (toplotne). Među mehaničkim metodama skladištenja, pumpna hidroakumulacija je već široko primijenjena, dok je skladištenje energije na zamajac – noviji mehanički pristup – trenutno u fazi istraživanja i demonstracije. Elektromagnetsko skladištenje energije obuhvata tehnologije kao što su superprovodno skladištenje magnetne energije, superkondenzatori i kondenzatori visoke gustine energije. Skladištenje toplinske energije, koje se oslanja na faznu promjenu materijala za skladištenje ili oslobađanje energije, još je u fazi laboratorijskog istraživanja u Kini i još nije našlo praktičnu primjenu. Skladištenje energije zasnovano na baterijama je zrela, široko prihvaćena i isplativa tehnologija. Off-grid PV sistemi koji koriste olovne baterije već su dostigli fazu komercijalne primjene. Nadalje, s nedavnim napretkom tehnologije litijum-jonskih baterija i povezanim padom troškova, sistemi za skladištenje energije zasnovani na litijum-jonskim baterijama postali su glavni fokus trenutnih istraživanja.